VEČERNJI LIST
DE DOMINIS PRVI PUT MEĐU HRVATIMA

DENIS DERK

Kada je 21. prosinca 1624. godine na Campo dei fiori u Rimu spaljeno tijelo splitskog nadbiskupa i znanstvenika Marka Antonija de Dominisa, inkvizicija je pored čovjeka spalila i njegove rukopise, čitavu vreću knjiga i pismena. Pepeo je razasut u rijeku Tiber, a Dominisovi teološki protivnici mislili su da je za sve vijeke vjekova eliminiran još jedan, opasan neprijatelj tadanjeg papizma. l doista, Dominis, rođen na Rabu u staroj plemićkoj obitelji, sin oca Hrvata i majke Talijanke, nije se domogao svjetske slave niti su njegove knjige postale naširoko čitane. Premda je bio doktor telogije u Padovi, istaknuti fizičar za kojeg je Newton tvrdio da je prvi objasnio dugu, premda je jedno vrijeme života proveo na dvoru engleskih kraljeva te bio imenovan windsorskim dekanom.
Dominisovo je djelo čamilo u tami nepoznavanja i u sjeni njegovih suvremenika poput čuvenog Galileia. Rimska kurija i inkvizicija posebno su se bojale Dominisova kapitalnog djela, Crkvene države. Do danas u svijetu postoji desetak primjeraka tog opsežnog djela koje je tiskano u Londonu. Na žalost, Crkvena država nije dostupna hrvatskoj javnosti na hrvatskom jeziku. Uostalom, ni jedno Dominisovo poznato djelo nije prevedeno na hrvatski ili objavljeno na hrvatskom jeziku, sve do pojave jednog splitskog doktora elektrotehnike Ante Maletića koji se pukim slučajem pozabavio dosjeom Dominis. Umjesto hrvatskih akademskih institucija, tako se sudbinom jednog od najvećih Hrvata u povijesti pozabavio privatni izdavač koji za svoj znanstveni pothvat dobiva skromnu potporu države.
Prva Dominisova knjiga na hrvatskom već je izašla i izazvala je veliki interes crkvene i ne-crkvene javnosti. Riječ je o Izabranim radovima l u kojima urednik Maletić donosi niz Dominisovih pisama uglednicima ondašnjeg vremena. Ta knjiga donosi i do sada usamljene ulomke Dominisove Crkvene države koje je s latinskog preveo akademik Veljko Gortan. To je do sada prvi i jedini prijevod Dominisa na hrvatski i šira ga javnsot prvi put može čitati. Kako Dominisova objektivna biografija ne postoji i kako se točno ne zna ni godina njegova rođenja, u uvodu knjige Maletić donosi i opsežni tekst akademika Ivana Su-peka objavljen 1967. godine u časopisu Enciklopedija moderna.
Zanimljivo da je ljevičar Supek medu Hrvatima najzaslužnija osoba što ime Dominisa nije potpuno zaboravljeno. Baš je Supek autor romana Heretik koji je inspiriran životom splitskog nadbiskupa. Roman je i dramatiziran pa je izveden i na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Geogrija Para. Zanimljivo da je Supekov roman, koji je u Hrvatskoj doživio dva izdanja, imao i velikog uspjeha u Rusiji. Tako je u tri izdanja prodan u čak 350.000 primjeraka. Zanimljivo da ni akademik Supek nije znao za treće izdanje koje je otkriveno gotovo slučajno. Sto je privuklo Supekovu pažnju u burnom Dominisovu životu, koji u romanu ťČuvaj se senjske rukeŤ s malo simpatija opisuje i August Šenoa? Vjerojatno je to proročki i provokativni Dominisov ekumenizam. Dominis je bio opsjednut crkvenim ujedinjenjem i idejom pomirenja. A te je ideje inkvizicija uredno spalila i, što je sigurno, sigurno je, bacila u Tiber.
Ante Maletić i njegova naklada Lamaro već će ovih dana na tržište poslati novu knjigu Dominisovih radova iz fizike. U prijevodima s latinskog Maletić uživa posebnu pomoć prevoditelja Zvonimira Milanovića, premda ne taji da traži latiniste. Cjelokupni opus Dominisa tiskat će u Čak 26 knjiga koje će, osim na hrvatskom, biti i na engleskom i na latinskom. Svjestan je da i u Vatikanskim arhivima, ali i u drugima u svijetu, postoje mnogi dokumenti koji bi još bolje osvijetlili život nesretnog splitskog nadbiskupa koji je u Padovi proglašen za najboljeg predavača. Tako će Maletić formirati ekipu koja bi nakon tri godine kopanja po arhivima mogla napisati objektivnu Dominisovu biografiju bez pseudopovjjesnih umetaka u stilu Augusta Šenoe. Možda će tada i nevjernim Hrvatima biti jasno tko je i što je bio Marko Antonije de Dominis te kako je Hrvatska imala crkvenog velikodostojnika koji je i četiri stoljeća prije pape Ivana Pavla II. propovijedao stvarni ekumenizam, a nije samo slijepo vjerovao u papinu bezgrešnost.