Marko Antonije de Dominis
SADRŽAJ "CRKVENE DRŽAVE":



"Čitavo ovo djelo o crkvenoj državi obuhvaća 10 knjiga. U prvoj od njih ispitujem oblik te države i utvrđujem, da je crkva pod Kristom savršena monarhija, ali da u pojedinim zemljama njom upravljaju Kristovi službenici, posve različiti od svjetovnih monarha, i to prema samoj Kristovoj odredbi aristokratski, uz stanovitu primjesu demokracije; dosljedno tome dokazujem, da je Petrov primat, odnosno papinstvo, u potpunoj opreci s evanđeljem i Kristovim odlukama. U drugoj knjizi govorim o poglavarima i službenicima crkvene države: tko su oni, kako se održava nasljedstvo svetih apostola, kakvo značenje ima ustanova biskupa, čime se oni razlikuju od svećenika, koji su niži službenici i kakav je smisao klera ("svetoga reda") u toj državi. U trećoj knjizi razlažem hijerarhijski odnos, koji postoji medu biskupima i poglavarima te države i dokazujem, da po božanskom pravu medu biskupima nema nikakve nadredenosti ni podređenosti te da se biskupi međusobno razlikuju jedino po crkvenom pravu prema ugledu sjedišta (gradus locorum). U vezi s tim govorim o biranju biskupa, njihovu potvrđivanju, posveti, odnosno zaredivanju, o pravima metropolita, primasa, patrijarha itd. U četvrtoj knjizi raspravljam o povlasticama Rimske crkve i dokazujem, da ona od Krista nema nikakve prednosti pred drugima, ni za sebe, ni za svog biskupa ni za svoj kler, a ako je kakvu prednost imala ili je ima, dobila ju je jedino ljudskom pomoći (humanis praesidiis). U petoj knjizi istražujem karakter crkvene vlasti i dokazujem, da je ona isključivo duhovna te joj potpuno odričem svaku svjetovnu nadležnost; zatim raspravljam o snazi i učinku vjerskih tajni i o crkvenim kaznama. U šestoj knjizi uspoređujem laičku vlast sa crkvenom, da bi se vidjela razlika između crkvene i svjetovne države; dokazujem da svjetovni kršćanski vladari mnogo toga mogu u crkvi, ali da crkva ne može ništa u svjetovnim stvarima, pogotovo kad se radi o kraljevima. Zatim govorim o svjetovnom kraljevstvu Kristovu; o laičkoj vlasti, njenom podrijetlu i opsegu, o imunitetu crkava i crkvenih službenika, o investiturama; o sicilskoj monarhiji i sličnim stvarima. U sedmoj knjizi razmatram unutrašnje upravljanje crkvene države po vjeri i tražim pravo pravilo vjere ("regulam fidei", tj. sadržaj kršćanske nauke), pa pri tome raspravljam o riječi božjoj, o autoritetu crkve i pape obzirom na nju, o crkvenim saborima, o krivovjerju, o raskolništvu i sličnom. U osmoj knjizi promatram izvanjsku vladavinu crkvenu putem zakona, kanona i sudskih rješenja. Zatim ispitujem obveznost kanona, oproste, propisane postove, molitve i slično. U devetoj knjizi bavim se pitanjem crkvenih svjetovnih dobara; naširoko razlažem, kakvo treba da bude izdržavanje crkvenih službenika, odakle se ono ostvaruje i kako se upravlja crkvenim dobrima. Govorim, i o desetinama, nadarbinama, vlasništvu nad crkvenim dobrima, o upotrebi i zloupotrebi crkvenih prihoda, o penzijama i komendama i o kleričkim oporukama. U desetoj i posljednjoj knjizi nastojim objasniti crkvenu slobodu, da bi se vidjelo, u čemu je crkvena država slobodna pa prema tome govorim o povlasticama i povlaštenima, o zloupotrebi povlastica, o izuzecima i izuzetima, o redovničkoj poslušnosti i sličnim stvarima. To je plod mojih studija. Dok sam naime... otvorenih očiju čitao svete biblijske knjige, pravovjerne oce, presvete kanone i zbornike zaključaka crkvenih sabora, prožet nastojanjem da i sebi samome i drugima objasnim istinu, nisam mogao da ne napišem ono, što sam spoznao".